41
Nekoliko kraćih podataka sa interneta
https://www.forum.hr/showthread.php?t=325757&page=3 - Forum.hr > Društvo > Povijest > Uskoci, 3. strana (godinu i prez-ime sam istakao):
Vladislav (14.IV 2008., 19:01): Kao prvo Peroj su naselili Srbi iz Crne gore 1657 u malom broju (par stotina) ,a Zumberak je brojniji sa par hiljada sizmatika.U Zumberku su 1750 bila samo dva pravoslavna svestenika rodjena braca Marko i Teodor i djakon Janko (sinovac) iz porodice Pruscevica (Prusac) ,ova dvojica svestenika umiru brzo jedan za drugim i u Zumberku borave gomirski kaludjeri Gavrilo Musulin i Makarije Visnjic koje je major Pecinger protjerao.A Janka Prusca je okovao pa ga kao prostog zlocinca posalje pod strazom u Karlovac.A evo i nekih pravosalvnih koji su 1758 odbili preci na uniju : Gavrilo Brdar, Janko Ognjanovic, Jovica Zivkovic,Marko Radjenovic, Damjan Kordic, Perica Vukasovic, Jovan Sajatovic, Mijajlo Predojevic, Stojan Djurovic, Jovica Paunovic, Jovan Ranilovic, Janko Blagojevic, Janko Erak, Stojan Vranjesevic, Ive Danculovic,itd,itd...
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
https://www.tapatalk.com/groups/istorijabalkana/ljudi-jedno-pitanje-t938-s30.html - Istorija Balkana > Etnologija i Antropologija > ljudi, jedno pitanje > 4. strana:
bukovcan (19.IV 2004., 22:32): «[...] herak - prezime erak se cesto moze naci na sirem priobalnom prostoru izmedju zadra i sibenika,posebno u debeljaku i pirovcu (koliko se sjecam).»
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
https://www.forum.hr/showthread.php?t=93460&page=21 - Forum.hr > Društvo > Povijest > Prezimena (također i imena: prelaz s narodnih na kršćanska imena), 21. strana. Ovde je jedna vrlo zanimljiva diskusija:
badday (16.V 2007., 23:16): Dali znate nešto o prezimenima HERAK,HERŠAK,HRŠAK ?inače to su prezimena iz hrvatskog zagorja.
Svibor (17.V 2007., 04:00): Prezime Herak moglo je nastati od nadimka Hero koji je pak nastao od imena Herman ili direktnim skracivanjem imena Herman,a isto je tako moglo nastati i od nadimka za hrabrog covjeka (heroj-Herak)
Prezime Heršak nastalo je od nadimka Hersa ne baš rasvijetljenog postanja.Hersa moze znaciti onaj koji hrli,juri (onaj herli,hersa).Od hrliti su nastala prezimena Herl,Herlić,Hrle,Hrlec,pa mozda i ovo.
Prezime Hršak najvjerovatnije je nastalo od narodnog imena Hrs,Hrsina,a mozda i po mjestu doseljenja....
Mozda su prezimena Hrsak i Hersak nastala od istog prezimena,ali je jedno zadrzalo stariji oblik,to bi se moglo vidjeti u crkvenim knjigama....
badday (17.V 2007., 22:55): Znam da prezime Hršak ima neke veze sa raži,i to je sve ,volio bi saznat malo više o tom prezimenu jer je dosta rašireno po krapinskom dijelu zagorja,Petrovsko,Pregrada,postoji čak i mjesto Hršak breg.
Htio sam potražiti u župnim spisima u crkve sv.Petra i Pavla u Petrovskom ,ali je ona do temelja spaljena 28.11.1943.zajedno sa svim spisima.
*Inga* (18.V 2007., 15:53): herak - krapina, istra
Nadam se da je badday u međuvremenu nešto otkrio.
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
(E) Croatian Inmates in German Concentration Camps
By Nenad N. Bach, Published 03/31/2005
By John Peter Kraljić 31-Mar-05
«INTRODUCTION. The 60th anniversary of the liberation of Auschwitz brings to mind the relatively unknown story of ethnic Croat inmates in German concentration camps.
[…]
LIST OF CROATIAN INMATES IN GERMAN CONCENTRATION CAMPS:
[…]
86. Herak, Bogumil. An Istrian living in Zagreb, he died in Auschwitz. (Nepokorena, p. 42).
87. Hero, Prima. From Susak (Rijeka), she was in Ravensbruck and died in a camp. (Ravensbruck, pp. 7 & 25)».
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
www.kostajnica.com/forum/viewforum.php?f=3 , www.kostajnica.com/forum/viewtopic.php?f=3&t=369&start=30 (stari linkovi) > Spomenar ~ Vjetrovi zavicaja > 1. i 2. str.:
[...]
Rob rada (14.X 2008.):
"Milane, govorimo o zgradi kod zeljezare, pravo preko puta
Brkiceve kuce..."
Jesu li tu zivjeli i Kutlici?
Ane (14.X 2008.): Ne znam, zaista...[novi red; dalje ''/'' – hijerakul] Moguce je da su zivjeli kasnije.. / Cak mi se cini da jesu... ali... / ne mogu biti sigurna. / Kad sam ja zivjela u toj zgradi... nije bilo Kutlica. / Bili su Mirkovici, Erakovici... i teta Milja Bijelic / sa svoje dvije cerke... / Ali... ja govorim o vremenu... / kad si se ti mozda tek rodio... / ukoliko si vrsnjak moje sestre
Rob rada (15.X 2008.): Jeste, to je ta kuca, sa jedne strane Banijapromet, a sa druge kuca onog Peera sto je vozio u vatrogasnom. / Ja se sjecam Duje Erakovica, tete Milje i njenog cvijeca, Kutlici su bili na spratu, a iza zgrade dvoriste sa drvenim vratima na garazama, na vratima nacrtane stative i onda igramo nogomet, malo je uzbrdo, ali nije nam smetalo. / Ali se ne sjecam Mirkovica, vjerovatno je to bilo mnogo ranije, sjecam se samo onih Mirkovica u Kavrlji, kuca iznad Bosnica. / A jesam li vrsnjak tvoje sestre - pojma nemam (malo bi pomoglo da znam ko ti je sestra)
Ane (15.X 2008.): Una mi je sestra. / Da, to je ta kuca i to dvoriste... malo uzbrdo... prema groblju... / Kutlici su se, onda kasnije nastanili u stan, gdje su ranije bili / Mirkovici... , a mi smo nekada stanovali u garsonjeri, odmah do toga stana... / Mislim da je kasnije tu stanovala jedna zena... ali... ne znam kako se zove.... / Da... cika Dujo Erakovic... Mislim da se i njegova zena zvala Milja... I Mirkoviceva zena se isto zvala Milka... i teta Milja Bijelic... Sve Milje su bile u toj zgradi...
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
https://glasila.hr/upload_data/site_files/sv2301.pdf - Službeni Vjesnik, broj: 23; Subota, 27. Listopada 2001.; godina XLVII: Grad Petrinja (Akti gradskog poglavarstva):
Stranica 1081./1083.: Akti gradonačelnika: ''Zaključak o utvrđivanu liste i adresara primatelja »Petrinjskog lista«'':
''»Petrinjski list« informativno glasilo Gradskog vijeća i Gradskog poglavarstva Grada Petrinje besplatan je za članove Gradskog vijeća, Gradskog poglavarstva, te za ustanove, poduzeća i javne službe u vlasništvu Grada Petrinje (ukupno 230 primjeraka).
»Petrinjski list« besplatno će se dostavljati po jedan primjerak i za potrebe mjesnih odbora na području Grada Petrinje, institucijama, ustanovama, tvrtkama i pojedincima od posebnog značaja i interesa za Grad Petrinju i to:
[…]
Predsjednici vijeća mjesnih odbora:
[…]
110. Darinko Herak, Mjesni odbor Gora, Gora 96.''
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Heraci sa Istre su uspeli dati i jednog ministra sa svojim prezimenom. Tu je, između ostalog, i podatak da u porečkom naselju Špadić ima Heraka.
(stari linkovi)
VJESNIK
Utorak, 1. veljače 2000.
P O L I T I KA
Staloženo
Račanu ne trebaju spektakli poput Herakova uhićenja, Večernji list: »U cijeloj ovoj priči još je jedna potencijalna opasnost. Slučaj bivšeg ministra Heraka režiralo je staro vodstvo MUP-a i državnog tužiteljstva, koje je, kažu, već dulje obrađivalo taj slučaj. Čemu onda takvo tempiranje afere?! Herak je u neku ruku i poželjna žrtva, jer ga kao tipičnog političkog karijerista ne vole ni oni od kojih je prebjegao, ni oni kojima je unosno naplatio svoj odlazak. Ne znači li to da je njegova medijska egzekucija zapravo i stvaranja prilike da se potiho iskradu oni koji su upetljani i u mnogo krupnije zloporabe? Sličan je problem i s nekim uhićenjima vezanim uz gospodarski kriminal i mafijaštvo samo mjesec-dva prije izbora, čije eventualno podizanje optužnica čeka novu političku garnituru. Onima koji su ih uhitili godinama nisu smetali, a kad nije uspio ni predizborni blef s najavom 'energičnog raščišćavanja', s tim će se slučajevima zabavljati – izborni pobjednici. Zato ne bi bilo loše da se novi ministri podsjete parole koju je upravo Račanova stranka lansirala za neke prijašnje izbore: 'Staloženo!'«
Repovi starih obračuna?
Je li Heraka štitio samo politički imunitet?, Slobodna Dalmacija: »Herakov slučaj, poput brojnih ostalih, koji posljednjih dana plijene medijsku pozornost, nameću pitanje zašto su 'svjetlo dana' ugledali upravo sada, nakon što su 'čamili' u ladicama državnih odvjetnika, policije i sudova? Je li možda razlog i u tome što se sada promjenom vlasti 'lakše diše' nakon popuštanja HDZ-ovih pritisaka, u prilog čemu ide Račanova poruka kako određene strukture neće smjenjivati, već će se pratiti kako se one ponašaju u ovim sudbonosnim danima na samom početku rada nove hrvatske vlasti? Ili su to još uvijek 'repovi' obračuna HDZ-ovih frakcija, s obzirom na to da se zna da je Herak preko velikog i bliskog prijatelja Miroslava Kutle bio 'igrač' Ivića Pašalića, a uhićeni slavonski tajkun Đuro Burek, većinski vlasnik Labinokomerca, čiji je direktor Đani Bažon uhićen zajedno sa svojim prijateljem Herakom, 'klijent' upravo suprostavljene frakcije.«
Nastavak sa 1. stranice:
Heraku i Bažonu produžen pritvor
»To će onemogućiti njihov utjecaj na svjedoke u istražnome postupku, odnosno omogućiti neometano prikupljanje podataka i drugih dokaza«, istaknuo je sudac u ponedjeljak,
dodavši da je stoga odredio po 30 dana pritvora za Heraka i Bažona nakon dana uhićenja. U priopćenju se još navodi da je Županijsko državno odvjetništvo u Puli 30. siječnja 2000. godine dostavilo istražnom sucu istražni zahtjev protiv Ivana Heraka, Antona Golika (bivši Herakov pomoćnik i predsjednik TD »Imperijal« Rab) i Đanija Bažona zbog osnovane sumnje da su Heraku pomogli pri izvršenju kaznenog djela – novcem Ministarstva turizma (milijun kuna), namijenjenu za potporu turizmu, podmirene su dospjele obveze poduzeća »Midin-vest« iz Poreča u vlasništvu Herakove supruge Daniele, čiji je on direktor. Sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku istražni sudac je razmotrio istražni zahtjev dana 31. siječnja 2000., te na temelju do sada prikupljenih podataka i činjenica u spisu utvrdio da je istražni zahtjev osnovan. Stoga je donio rješenje o provođenju istrage prema okrivljenima Heraku i Bažonu. Nakon što je u nedjelju županijski državni odvjetnik u Puli Vlatko Nuić predao istražnom sucu zahtjev za produljenje pritvora Heraku i Bažonu, javnost je sa zanimanjem očekivala odluku istražnog suca, koji je na osnovu do sada utvrđenih činjenica zaključio da postoje razlozi produljenja pritvora pomenute dvojice, a na osnovu članka 102. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku kako bi se onemogućio njihov utjecaj na svjedoke koje će biti potrebno ispitati tijekom postupka istrage i kako bi se omogućilo neometano prikupljanje sve druge potrebne dokumentacije i drugog dokaznog materijala u »slučaju Herak «. Istražni sudac Vujić je kazao novinarima da u interesu istrage u ovom trenutku ne može odgovarati na njihove upite, a prema nekim informacijama novinarima bi se tijekom današnjeg dana mogli obratiti Herakov odvjetnik Krešimir Krsnik i Bažonov odvjetnik Predrag Jošanović. Prema Kaznenon zakonu za kazneno djelo zloporabe ovlasti za koje se tereti Ivan Herak, predviđena je novčana kazna ili zatvorska kazna do tri godine, a za kazneno djelo počinjeno s ciljem pribavljanja znatne imovinske koristi predviđena je kazna zatvora od jedne do deset godina. Naravno, u ovom trenutku u središtu pozornosti istarske javnosti je imovinsko stanje obitelji Herak, a svi najviše pričaju od velebnoj nedovršenoj obiteljskoj kući Herakovih u porečkom naselju Špadiću. Inače, Herakovi službeno stanuju u jednoj katnici površine stotinjak četvornih metara s garažom, a prema nekim tvrdnjama u neposrednoj blizini Herak ima još jednu sličnu kuću u nizu.
DAMIR HERCEG
Ivan Herak oslobođen optužbi za malverzacije
Autor: Portal Jutarnji.hr Objavljeno: 21.06.2007
PULA - Nepravomoćnom presudom Vijeća Županijskog suda u Puli, kojim je predsjedavala sutkinja Sena Midžić- Putigna, bivši ministar turizma, a sada poduzetnik, Ivan Herak, oslobođen je optužbi za malverzacije sredstvima Ministarstva turizma.
Županijsko državno odvjetništvo Heraka je teretilo za dva kaznena djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju u vrijeme dok je bio ministar turizma. Ovo je, inače, bilo ponovljeno suđenje za ista kaznena djela, jer je presudu iz listopada 2004. godine kojom je Herak osuđen na 4,6 godina zatvora Vrhovni sud u svibnju prošle godine vratio na ponovno suđenje Županijskom sudu u Puli.
Novo raspravno vijeće nije prihvatilo ni jednu točku optužnice. Sutkinja Sena Midžić-Putigna u obrazloženju presude u više je navrata isticala kako je državno odvjetništvo vrlo ambiciozno pisalo optužnicu, ali bez ijednog dokaza.
[...]
Nitko mi ne može vratiti osam godina
Po izlasku iz sudnice, Ivan Herak je zadovoljno rekao kako je vrijedilo čekati gotovo osam godina. - Pravda je spora, ali je ipak najbitnije da sam ovom presudom skinuo stigmu i ljagu sa svojeg i imena moje obitelji - ustvrdio je Herak. Na pitanje hoće li tužiti državu zbog pritvaranja, ako oslobađajuća presuda postane pravomoćna, Herak je rekao kako su mu u ovom trenutku važniji čast i ponos. - Ništa i nitko mi ne može vratiti osam godina života - zaključio je Ivan Herak.
[...]
Silvana Fable
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
http://www.samoborskiglasnik.net/mat_vj_arh.asp (stari link) > ARHIVA: Vjenčani (Rašet Hazeraj i Stella Rastovac ''Glasnik Samobora i Svete Nedelje''; glavni urednik: Robert Škiljan; izdavač: Samoborfest d.o.o. Svetonedeljska 4, 10 430 SAMOBOR):
HERAK
Matični ured Samobor:
Zlatko Herak i Renata Škiljan 04.05.2007.
Matični ured Samobor:
Matični ured Sveta Nedelja:
Zenon Hansler i Božidarka Herak vjenčani 25.05.2002.
HORAK
Matični ured Samobor:
Matični ured Sveta Nedelja:
Davorin Horak i Iva Runkas 08.08.2003.
HERAKOVIĆ
Matični ured Samobor:
Matični ured Sveta Nedelja:
Dario Brunović i Blanka Heraković vjenčani 30.11.2002.
Matični ured Samobor:
Matični ured Sveta Nedelja:
Marijan Ratešić i Marina Heraković 14.05.2003.
Matični ured Samobor:
Matični ured Bregana:
Petar Heraković i Dragica Prišlin 02.04.2005. u Rudama
Matični ured Bregana:
Matični ured Sveta Nedelja:
Davor Heraković i Ivana Dragić 24.04.2004. Lug Samoborski
ERAKOVIĆ
Matični ured Samobor:
Matični ured Bregana:
Davor Haber i Vesna Eraković 07.01.2006.
Ostala prezimena koja sam izdvojio:
Matični ured Samobor:
Matični ured Bregana:
Franjo Belak i Štefica Fauković 12.11.2005.
Bradač Željko i Anita Belak 17.09.2004.
Mario Pirak i Martina Kostelac 05.03.2005.
Matični ured Samobor:
Matični ured Sveta Nedelja:
Dubravko Runtas i Gordana Belak 30.08.2003. Domaslovec
Bruno Matijević i Andreja Belak 10.05.2003.
Zoran Jelaković i Renata Hirschsohn 24.04.2002.
Matični ured Sveta Nedelja:
Ivica Jurak i Diana Šalić 25.11.2006. Austrija
Miroslav Mitak i Zrinka Lipovac 17.05.2003.
Matični ured Bregana:
Marko Noršić i Blaženka Perak 23.09.2006.
Matični ured Bregana:
Matični ured Sveta Nedelja:
Mario Nikl i Kristina Jurčin [...]
__________________________________________________________________________
Ante Čavka (https://hr.wikipedia.org/wiki/Ante_%C4%8Cavka)
«GRAĐA ZA SUVREMENU POVIJEST DRNIŠKE KRAJINE
KRONOLOŠKA ZBIVANJA U DRNIŠKOJ KRAJINI
OD POČETKA 1941. DO KRAJA 1991. GODINE
[…]
6. Žrtve ratnog razdoblja Drniške krajine od 1941. do 1944.
[…]
Ostaje problematična lista «lipanjskih žrtava» o kojoj smo ranije govorili vezano uz ustašu Jucu Rukavinu.Po komunističkoj okupaciji Drniša, komunisti su stvarali «liste žrtava», među kojima je najveća takozvana lista «lipanjskih žrtava» 1941. u kojoj se ustašama pripisuje «pokolj Srba». Taj dokument potječe iz komunističkih pismohrana u Zagrebu i dostupan je tek od uspostave nove Hrvatske države, ali je nastao na terenu, vjerojatno u «OZNI» u Šibeniku ili Drnišu. Sve u njemu napisano mora se uzeti s najvećim oprezom. Dokument optužuje ustašu Jucu Rukavinu kao organizatora «hapšenja», ali ne navodi razloge hapšenja niti jedne navedene «žrtve». Sam tekst navodi u popisu samo ime drniškog «paroha» Sebastijana Jovića, koga je Juco Rukavina navodno odveo iz Drniša u lipnju 1941. i za njegovu se daljnju sudbinu više ne zna. Ostale navodne «žrtve» tekst iz nepoznata razloga izostavlja, tek povremeno ih spominjući, naglašavajući kako ih donosi i prilaže dokumentu u posebnom popisu. Postavlja se pitanje je li Sebastijan Jović jedina žrtva koju je Juco Rukavina uhapsio i odveo, otkrivajući ga kao inicijatora napada na Hrvatsku državu, kad ga komunisti jedinoga izdvajaju iz popisa, a sve ostale posebno ispisuju, označavajući ih počesto samo «žrtvama pod brojem». Kao što je već u prethodnom tekstu rečeno, Juco Rukavina vjerojatno je istraživao slučajeve srpskih terorističkih prepada i ubojstava, odlučan da nađe ubojice i da ih po ustaškom načelu «ljute trave na ljutu ranu» privede pred sud Nezavisne Države Hrvatske. Komunisti su sve vrijeme falsificirali dokumente, praveći od njih ono što im je služilo u pojedinom momentu zacrtanoj svrsi, pa i ovaj komunistički napis treba uzeti u takvu svjetlu. Osim toga, komunističko načelo»priznajem istinu samo svoje partije» i «cilj opravdava svako sredstvo» nalaže nam biti veoma opreznim kad čitamo njihove «istine». Dokument je sumnjive namjere i vjerojatno je služio dvostrukoj svrsi: 1) da bi komunisti dobili ratnu odštetu namjerno su izmišljali nepostojeće žrtve, 2) istovremeno su među Hrvatima tražili krivce za nepostojeće «žrtve» kako bi mogli opravdati njihova pogubljenja ili drastično stroge zatvorske kazne. Neke su takve «žrtve» provele u ustaškome «zatvoru» tri dana. Komunisti ne priznaju da je tadašnja država imala pravo istraživati «zločine» i pod osnovanom sumnjom pozvati čovjeka kako bi od njega uzela iskaz, a kad bi vidjela da nema nikakve sumnje, čovjeka bi pustila na slobodu, bio on Srbin ili netko drugi. Tako je na nekoliko godina robije osuđen Hrvat jer je otišao prenijeti poruku zatvorskome ključaru Drezgi da «pripravi krevete i hranu» za uhapšenog generala Pavlovića, dok ih druge mnogo važnije stvari «ne zanimaju». Komunisti ne osuđuju Srbe zbog gnusnih zločina i terorizma, ali optužuju Hrvate što su uzeli pravo braniti se od srpskog terorizma.
Po komunistima su za navodni pokolj» lipanjskih žrtava» optuženi slijedeći Hrvati: fra Petar Berković, Juco Rukavina, Ivica Matković, Ljubo Matković, –orđe Marojević, Ante Beader, Josip Brela, Božo Vukušić, Drago Dogan, Mate Pućo, Krste Cigić, Božo Strunje, Mate Vidović, Marko Nakić, Mate Jakelić, Petar Sučić, Joko Jolić, Ante Krnić, Joko Jerković, Ivica Vukorepa, Žarko Milić-Štrkalj, Petar Mrčela, Ivan Mrčela, Ivan Škarica, Jandre Sabalić, fra Božo Vugdelija, Janko Heraković (grkokatolički župnik Kričaka), Nikola Heraković, Marko Tomić, Ivan Odak, Ivan Ramljak pok. Mate, Ivan Ramljak, pok Petra, Marko Ramljak, Boško Mrđen, Šime Šiklić, Stipan Vukosavić, Ilija Marić, Josip Šušnjić, Božo Barišić, Ante Barišić, Mile Baljak, Stipe Sartari, Pavle Pučić, Giovannico Biddau, Marko Nakić-Alfirević i Mate Veštić.
Navedeni Hrvati uglavnom su pogubljeni, manjina ih je robijala duge zatvorske kazne, a neznatna manjina spasila se bijegom u emigraciju. Primjerice, Božo Strunje masakriran je u Žitniću, a da nitko nikada nije tražio njegovih ubojica.
Kao dokaz za navodne «zločine» komunisti su uzeli izjave slijedećih ljudi: Josipa Drezge, Nikole Adžije, Steve Vukašina, Mare Jović, Ljube Odaka, Mile Milete, Marka Milete, Tome Lončara, Ljubice Lončar, Danila Ivaza, Božice Eraković, Marije Bukarica, Ivana Topića, Špire «olovića, Mile «olovića, Jakova Bilića, –ure Beadera, Sime Beadera, Vojina Beadera, Anice Janković, Jove Manojlovića, Milana Gušavca, Ane Lunić, Jerka Lunića, Marija Lunić, Ante Jukića, Petra Jukića, Marka Janjića, Marka Ivčevića, Stane Martić, Milice Vukšić, Steve Vukšić, Ane Vukšić, Vase Vukšić, Tode Vukšić, Špire Meleta, Ranka Vukašina, Todora Jelića. Također Knjigu čuvara zatvora Kotarskog suda u Drnišu i izvod iz dnevnika talijanskog zapovjedništva.
KRATAK OPIS I KVALIFIKACIJA ZLOČINA:
1. Kvalifikacija:
izdaja naroda - ubistvo i pokolji - sistematski teror - pljačka - masovna mučenja gradjanskih lica.
2. Kratak opis:
Vukorepa Ivica skupa sa fratrom Berkovićem i nekim drugim osobama iz Drniša, stvara prvu ustašku organizaciju još prije pada stare Jugoslavije 1941 god. Za vrijeme ustaškog terora on je ustaški načelnik u Drnišu, te je jedan od onih koji organizuje taj ustaški pokolj Srba u Drniškoj krajini u lipnju 1941 godine, a u kojem su bile pobite žrtve ad 1/ do 43/. U tim dogadjajima on je jedan od naredbodavaca, dok nema dokaza da bi sudjelovao kao izvršitelj.
Kriv je dakle kao jedan od glavnih organizatora pokolja Srba u Drniškoj krajini i ostalih zločina koji su tada izvršeni.
I. KRZ - Zh 41186, kut. 514
(Zločinac, mjesto, vrijeme, način i sredstva izvršenja, žrtve, štete)
Fra Petar Berković, župnik u Drnišu, već prije rata osniva u Drnišu prvu ustašku organizaciju, u kojoj okuplja nekolicinu drniških omladinaca, obrtnika i trgovaca, te nekoliko zemljoradnika sa Petrova Polja. Ta organizacija razvija svoju propagandnu djelatnost, koja se uglavnom svodi na širenje i raspaljivanje plemenske mržnje, te na pripremanje prevrata za slučaj rata. U tom radu župnik Berković razvio je upravo nevjerovatnu aktivnost, koristeći u punoj mjeri svoj svećenički položaj.
Ova tako stvorena ustaška organizacija pristupa, u slomu stare Jugoslavije, odmah ostvarivanju svojih veleizdajničkih ciljeva Tih dana župnik Berković uzima nasilno vlast u Drnišu i sa svojim ljudima vrši razoružavanje jedinica jugoslavenske vojske, koje se povlače kroz Drniš.
Već u tim prvim danima počinju progoni srpskog življa, i ustaše počinju hapsiti Srbe po Drnišu. Vjerojatno bi već tada, u travnju 1941, došlo do pokolja drniških Srba, koji je župnik Berković sa svojim pristašama bio već ranije zamislio, da je za to bilo vremena. Sve je već bilo pripremljeno da se pristupi klanju i istrebljenju srpskog življa Drniša — u to vrijeme dolazi iz Šibenika u Drniš jedna skupina ustaša, koji će se u čitavom toku rata pokazati kao nečuveni koljači: Maroević Djordje, Matković Ivica, njegov brat Ljubo, Beader Ante, a istodobno silazi u Dalmaciju iz Like stari ustaša Juco Rukavina, s jednom skupinom ličkih ustaša, uzima za sjedište Knin, ali povremeno dolazi i u Drniš — ali ustaški plan mora biti odgodjen za neko vrijeme, pošto talijanske okupacione trupe, koje su ušle u Drniš 10. travnja, preuzimlju vlast u svoje ruke te puštaju iz zatvora uhapšene Srbe. Ustaše ipak nastavljaju s pripremama te u pojedinim selima drniške krajine organizuju svoje skupine. Župnik Berković tih je dana upravo neobuzdan, tako da dolazi u sukob sa talijanskim vlastima i biva uhapšen te odveden u Zadar, gdje nakon par dana, biva pušten, pa odlazi u Zagreb, odakle se vraća u Drniš par dana nakon nasilne aneksije primorskog dijela Daimacije po Italiji, kojom je Drniš sa svom krajinom dodijeljen tkz. «N.D.H.», kao ustaški povjerenik za tu oblast. Početkom lipnja Talijani mu predavaju civilnu vlast, i on stavlja na položaj ustaškog «načelnika» drniške općine jednog od svojih najužih suradnika, Ivicu Vukorepu. Uza nj su tada, pored spomenutih, još: Dogan Drago, Jerković Joko, Vukušić Božo, Strunje Božo, Milić-Štrkalj Žarko, Cigić Krste, Pućo Mate, Vidović Mate la, Vugdelija fra Božo, braća Petar i Ivan Mrčela, Nakić Marko, Škarica Ivan, Krnić Ante, Heraković pop Janko i brat mu Nikola, Sabalić Jandre, Sučić Petar, Jakelić Mate i Jolić Jakov. Svi ovi tvore neku vrstu ustaškog štaba u Drnišu, i moraju se smatrati, tko više tko manje, krivcima lipanjskog pokolja drniških Srba.
[…]
DRUGI DIO
KRONIKA POLITI»KIH I VJERSKIH ZBIVANJA
OD 1944. - 1962. VEZANIH UZ DRNIŠKU KRAJINU
«PAD» ILI «OSLOBOĐENJE» DRNIŠA
ULAZAK KOMUNISTA U DRNIŠ 5. STUDENOGA 1944.
[…]
4. Progoni, kazne, strijeljanja ...
[…]
«Špiljari» su se ipak nekoliko narednih godina uspjeli održati. Hranili su ih potajno ili su danju bili u «trapovima» pod zemljom, a noću bi pokatkad izlazili u prirodu. Takav život bio je nesnosan, ali jedino moguć. Jedan takav Hrvat iz sela Promine predao se komunistima tek četrdesetak godina iza rata. A kako je poznato posljednji «špiljar» sa Hrvatskog sjevera izišao je iz skrovišta 1991., po osnutku Hrvatske države.
Komunisti su u sudstvu radili što su htjeli. Tisuće ljudi prispjelo je na robiju i osuđeno. Novine toga doba donose neke presude i uhićenja, ali ne glavninu. Pokatkad donose kazne od šest mjeseci, a ne donose stotinu strijeljanja. Zato podaci dobiveni iz komunističke «Slobodne Dalmacije» nisu ni približno točni. Mi ćemo ipak vidjeti što donose i koga sude. Evo niza novinskih izvješća:
«Pravedna kazna narodnoga suda stigla je još jednoga špekulanta i narodnoga neprijatelja. Svi ovakvi tipovi kao što je Ante Šupuk koji, dok narod ulaže neizmjerne napore da obnovi svoju zemlju, skrivaju robu i sabotiraju rad naroda u tome pravcu, bit će privedeni zasluženoj kazni.» [fusnota 49 – ''Slobodna Dalmacija'', br. 127 / 1945, str. 2. ].
«Kotarski narodni sud u Drnišu izrekao je presudu protiv Ivana Ćorića, poslovođe firme braće Ćorić, koji je optužen za neprijavljivanje velikih količina robe. [fusnota 50 – ''Slobodna Dalmacija'', br. 167 / 1945, str. 4. ].»
Ivan Elez iz Sedramića osuđen je na pet godina robije. Optužnica ga je teretila kao «viđenijeg» kninskog «ustašu» koji je priređivao u svome stanu gozbe i prijeme za ustaške časnike i ustaše [fusnota 51 – ''Slobodna Dalmacija'', br. 180 / 1945, str. 4. ].
Prominjani Jere i Ante Ćorić osuđeni su : Jere na 5 godina «gubljenja časti» i konfiskaciju imovine, a Ante na 6 godina «gubljenja časti» konfiskaciju imovine i na 6 mjeseci prisilnog rada. Ova je presuda donesena u slijedećem sudačkom sastavu: Tužitelj je bio Vojo Masniković, branitelj pravnik Srećko Poklepović, a članovi suda Vicko Šprljan, Ante Vrančić, Milan «akić, Ivica Erak i Gojko Barbić [fusnota 52 – ''Slobodna Dalmacija'', br. 192 / 1945, str. 4. ].»
Коментари
Постави коментар