29

Žumberačko-samoborski Herakovići i Heraci (2)

Heraković:

1. https://uskok-sosice.hr/ovorene-braniteljske-prostorije-u-stojdragi/

22.10.2017.: "U subotu 21. listopada 2017. godine u organizaciji Udruge ŽUMBERČANA branitelja Domovinskog rata u Stojdragi je održana svečanost otvaranja memorijalnih prostorija udruge. Na početku svečanosti izaslanstva Ministarstva hrvatskih branitelja, Zagrebačke županije, Grada Samobora, Policije, HVIDR-e i braniteljskih udruga položila su vijence ispred središnjeg spomenika poginulim Žumberčanima i Žumberčankama u Domovinskom ratu. Svijeće i vijenci zatim su položeni i ispred Milenijskog križa te uskočkog spomenika. Središnji dio svečanosti nastavljen je ispred braniteljskih memorijalnih prostorija. Sve prisutne u ime Udruge ŽUMBERAČANA branitelja Domovinskog rata (UŽBDR) pozdravio je predsjednik udruge stožerni narednik Vladimir Heraković koji je u svom govoru istaknuo važnost Memorijalnog centra koji će novim generacijama trajno svjedočiti koliku su žrtvu u Domovinskom ratu podnijeli Žumberčani za svoju hrvatsku Domovinu."

2. https://uskok-sosice.hr/po-zumberku/ - Po Žumberku (27.06.2017.)

                                               Krevet u kući obitelj Heraković iz Novih sela sa žumberačkim vezom

3. https://uskok-sosice.hr/predstavlja-knjiga-jeleni-na-zumberku-i-gorjancima/ - 19.11.2016.: "Marijan Lukšić je potom objasnio i kako je nastala ova knjiga rekavši, uz ostalo: “Kad mi je pripala čast predsjedanja Koordinacijskim odborom LUB-a obratili su mi se bivši predsjednici Želimir Štahan, Zdenko Novak, Slavko Kolar i Janko Heraković s prijedlogom da se pristupi prikupljanju fotodokumentacije i izradi kataloga rogovlja odstrijeljenih jelena zrele dobi koji iskazuju kondiciju populacije i kvalitete staništa kojim gospodarimo."

4. https://uskok-sosice.hr/novosti-iz-rada-ekoloskog-drustva-zumberak/ - 11.11.2016.: "Poslije provedene eko-akcije održana je u prostorijama Caritasa Kalje redovna godišnja izvještajna Skupština ED Žumberak. Sabranom šutnjom iskazana je počast preminulim članicama EDŽ [Ekološko društvo Žumberak], Olgi Heraković, nastavnici hrvatskog jezika u mirovini te Vlasti Kovač, istaknutoj hrvatskoj novinarki."

5. https://uskok-sosice.hr/u-samoboru-proslavljen-blagdan-praoca-abrahama/ - 10.10.2016.: "Na kraju liturgije u prisutnosti Samoborske gradske garde i postrojbe Žumberačkih Uskoka blagoslovljene tri nove crkvene zastave koje će biti prenesene u spomen crkvu Vovedenija u žumberačkom naselju Koretići. Na posveti novih zastava prisustvovali su i pripadnici Udruge Žumberčna branitelja Domovinskog rata na čelu s stožernim narednikom Vladimirom Herakovićem. Po završetku liturgijskog slavlja nastavljeno je druženje u pastoralnoj dvorani Grkokatoličkog centra gdje su se oko bratskog stola okupili svećenici samoborskog dekanata zajedno sa dekanom preč. Davorom Štuljanom. (zumberacki.vikarijat.com)"

6. https://uskok-sosice.hr/u-rujnu-1617-uskoci-iz-senja-protjerani-u-zumberak-otocac-brinje-i-istru/ - 29.09.2016.: "Mirom u Parizu 26. rujna 1617. habsburški nadvojvoda i budući car Ferdinand obvezao se da će protjerati Uskoke iz Senja. Uskoci su potom naseljenji na Žumberk, Otočac,  Brinje , Istru  i čak neki u Italiju. Mirom u Parizu okončan je i Uskočki rat (1615.-1617.) koji je pogodio Istru i dolinu Soče, a obilježen je prodiranjem Uskoka na mletačka područja. Uskočka epopeja predstavlja zadnji otpor našeg naroda protiv tuđinske prevlasti nad Jadranom i taj je uskočki otpor vrijedan divljenja. Senjske uskoke nije nitko savladao, oni su bili izdani! (  Bare Poparić- Povijest senjskih Uskoka, izdanje Matice hrvatske 1936.)

U Žumberak su doselile obitelji: Bastašić, Stipanović, Heraković, Vuković, Živković, Batalović…"

"Josip [pretpostavljam prof. Josip Šintić (1943-2021) - hijerakul] kaže (30.09.2106.): "Pohvale našem Adminu što ima evidenciju važnih događaja naše uskočke povijesti pa nas o tome obaviješčuje. Osim nama dragog Bare Poparića, koji je 1936. napisao romansiranu povijest Senjskih uskoka, Catharine Wendy Bracewell napisala je opsežniju knjigu, prevedenu na hrv. jezik i objavljenu 1997. Zagreb, B.A.R.B.A.T. , koja sadrži i poglavlje o raspršivanju uskoka nakon Madridskog mira 1617. Mnogi Žumberčani iz više sela, njeguju kroz usmenu predaju, da su potomci senjskih uskoka. Međutim, ogromnoj većini Žumberčana uskoka preci su doselili u one 4 doseobe od 1530 do 1539. Među njima zasigurno Herakovići, Bastašići, a i drugi. Glavnina uskoka, branitelja Klisa, otišli su u Senjsku kapetaniju nakon pada Klisa 1537. Dakle moguće je da je jedna i to veća grana, recimo Herakovića, doselila u Žumberak 1530 -40., a jedna grana u Senj. No treba pogledati popis prognanih senjskih uskoka koji je objavio R. Lopašić u svom djelu: Acta historiam confinii………..JAZU, 1884-89. Naš istknuti povjesničar dr. sci. Anđelko Mijatović u knjizi POVIJEST HRVATSKA, 2. knjiga, Zgb. Šk. knjiga 2005. str. 51 navodi: “Većina uskoka na vrijeme se sklonila iz Senja. Koliko se zna, po sačuvanom popisu id 1. srpnja 1618. g., u Otočac je protjerano 18 uskoka, u Brinje81, a 20 ih je moralo otići u unutrašnjost (nap.:JŠ.to bi moglo značiti u Žumberak, u tvrđavu Karlovac – samci, ali i u druga mjesta). Uskoro su svi uskoci koji nisu pobjegli, ili se sklonili, protjerani iz Senja. Mnogi su se uskoci 1618. g. naselili u Istri u Tinjanu, Žminju, Pićnju, Sv. Petruu Šumi, Pazinu i na Roveriji kraj Vodnjana. Neki su se smjestili na posjedima Zrinskog. U svibnju 1619. u Senja se vratilo 260 uskoka, ali je većina uskoro protjerana. Neki su uskoci prešli u kraljevstvu obiju Sicilija. Mali dio uskoka prešao je u službu Mletačke Republike. U travnju 1620. iz Senja su protjerani posljednji mostaci uskoka. Bio je to završetak stoljetne borbe uskočke borbe na istočnoj jadranskoj obali i Jadranu općenito”. JŠZ"

7. https://uskok-sosice.hr/sa-malo-truda-i-puno-ljubavi-ociscen-izvor-pozdenac-u-jelenicima/ - 13.09.2016.: Sa malo truda i puno ljubavi očišćen izvor Pozdenac u Jelenićima:

"Podzdenac je mala lijepa izvorska voda koja pripada selu Jelenićima na Žumberku. Udaljena je oko 200 metara od sela i daje kvalitetnu vodu, koja dotječe u taj bunar i ispod zemlje. Ovaj izvor nikada ne presušuje, pa čak ni u ljetnim vrućinama. Dolazeći na ljetni dopust sa svojim suprugom Ivanom Trotićem, odlučila sam obići svoju baku i djeda u Jelenićima, Maricu i Dragutina. / Neznajući ništa o Podzdencu, zatražila sam svoju baku čašu vode i dobila odgovor: Dijete, mi nemamo vode za tebe jer naša voda nije za piće. Kad sam je pitala zašto, baka Marica mi je rekla da koriste kišnicu za pranje, kuhanje i druge potreba, a nekad im vodu dovoze cisternama iz Samobora. Zgrozila sam se njezinom pričom, a nakon povratka od bake i djede, privoljela sam svog muža na radnu akciju – ispričala nam je Mirjana Trotić Heraković. / Sljedeći dan uzeli su agregat, četke, hampere i krenuli u akciju čišćenja Podzdenca. Djed im je rekao da je posljednji put čišćen prije pet godina. Tokom niza godina puno je putnika, planinara i stanovnika Jelenića nebrojeno puta osvježila ova zdrava voda. Ovim putem molim sve Žumberčane da ne zaboravljaju svoje korijene. Moj suprug Ivan i ja, koji živimo u Švicarskoj, našem Podzdencu dali smo još jednu šansu i očistili ga, a baki i djedi osigurali bistru prirodnu vodu – zaključila je Mirjana Trotić Heraković. U Jelenićima su stalno naseljene dvije obitelji i ovaj dio Žumberka spada pod Grad Samobor."

8. https://uskok-sosice.hr/zumbercani-posjetili-krasno-i-senj/ - 29.08.2016.: "Nakon ručka krenuli smo u Senj na kupanje i posjet tvrđavi Nehaj. U tvrđavi Nehaj neke žumberačke obitelji imaju i svoje grbove (Bastašić, Heraković,Batalović…),a ovo zdanje sagradio je uskočki kapetan Ivan Lenković."

9. https://uskok-sosice.hr/blagoslovljene-prostorije-udruge-zumbercana-branitelja-domovinskog-rata/ - 8.11.2015.: "Simboličnim otkrivanjem uskočkog grba prostorije su otvorili potpredsjednik Udruge Žumberčana branitelja Domovinskog rata stožerni narednik Vladimir Heraković i jedan od utemeljitelja Udruge policijski narednik Ivica Romanović."

10. https://uskok-sosice.hr/kad-cemo-do-grabra-po-asfaltu/ - 19.06.2014.: "Na sastanku održanom u Kalju 15. prosinca 1906. tadašnji načelnik općine, svećenici i seoske starješine uputili su Predstavku Hrvatskom saboru u Zagrebu u kojoj zahtijevaju „ izvođenje cestovne linije Sveta Jana – Grabar – Kalje“. Predstavku su potpisali: Mihajlo Sergej Trbojević (župnik grabarski), Petar Stanić (župnik mrzlopoljski), Vilko Vuković ( župnik kaljski), Pavao Kekić (načelnik), Marko Stanić, Jovan Višošević, Mato Martić, Nikola Kekić, Ilija Šimrak, Vaso Bratelj, Ivan Šintić, Miloš Heraković, Ilija Rušnov, Tomo Severović, Dane Kekić, Janko pl. Delivuk, Janko Vuković, Janko Morduš, Janko Draganić, Tomo Grubač, Tomo Vidović, Ivan Grdošić i Janko Bratelj – seoski starješine. "

11. https://uskok-sosice.hr/razmatranja-o-doseljavanju-uskoka-u-zumberak/ - 26.02.2013.: Razmatranja o doseljavanju uskoka u Žumberak te pravci odseljavanja iz Žumberka: "Na temelju dopisa prof. Nikole Benčić,Hrvata iz Gradišća objavljujem slijedeći tekst o Žumberačkim uskocima; Josip Šintić, prof.

Osobito mi je bila vrijedna informacija o doseljenju u Gradišće po Madridskom miru prognanih uskoka iz Senja. Naime u mom kaljskom kraju Žumberka oko 15 porodica govorile su čakavskim dijalektom pa se meni činila vjerodostojna usmena predaja koju sam čuo od svog oca i stričeva,da su naši preci uskoci protjerani iz Senja došli u Žumberak! Žumberčani njeguju usmenu predaju precima SENJSKIM USKOCIMA. Pretpostavlja se da je kod Žumberčana možda došlo do pretvaranja općeg pojma USKOCI u SENJSKI USKOCI, pod utiskom popularnog Šenoinog kratkog romana “ČUVAJ SE SENJSKE RUKE”, koji opisuje uskočki ustanak, a koji 1601. g. guši i biva od uskoka ubijen, Ferdinandov povjerenik Josip Rabatta.

Po povijesnim izvorima ogromna većina uskoka u Žumberak je došla od 1530. do 1539. u četiri vala doseljenja iz područja zapadne Bosne, (1530. i 1539.) a kamo su došli u prethodnim migracijama povlačenja pred Osmanlijama (iz južnih krajeva, tj iz područja sjeverne Albanije, Duklje – Crne Gore, Raške) te iz Cetinske krajine (1531. i 1539.)

U skladu s tim doselidbama bilo bi za očekivati da usmena predaja govori da smo mi Žumberčani potomci SINJSKIH USKOKA, a ne SENJSKIH! Međutim, postoje indicije da je desetak obitelji prognanih SENJSKIH USKOKA doselilo u Žumberak, kako je na primjer u Senjskom muzeju u Nehaj – kuli tumačio kustos muzeja jednoj skupini Žumberčana. Neki izvori spominju da su osim u okolicu Otočca i Brinje, te u neke predjele Istre, neki uskoci samci (bez obitelji) premješteni u tada relativno novu tvrđavu Karlovac! Međutim da stvar bude još zamršenija, i u našoj Hrvatskoj enciklopediji, LZ Miroslav Krleža, kao i u Hrvatskom leksikonu, na str. 614 piše: “Većina ih se odselila u Žumberak, Otočac, oko Pazina i ispod Učke. Neki su se ukrcali na španjolske brodove i ostali vjerni moru”.

Naš istaknuti povjesničar dr. sc. Anđelko Mijatović, koji se osobito bavio izučavanjem povijesti i hajduka i uskoka u reprezentativnoj knjizi POVIJEST HRVATA, 2. knjiga, u poglavlju “2.12. Protuturska borba senjskih uskoka. Uskočki rat”, str. 44-51, navodi na str. 51, da se prema Madridskom miru (6.rujna 1617.)”Kralj obvezao iseliti uskoke iz Senja, a obje strane su se obvezale na naknadu štete koju bi učinili njihovi podanici. Većina uskoka na vrijeme se sklonila iz Senja. Koliko se zna, po sačuvanom popisu od 1. srpnja 1618., u Otočac je protjerano 14 uskoka, u Brinje 81, a 20 ih je moralo otići još dalje.

Uskoro su svi uskoci, koji nisu pobjegli ili se sklonili, protjerani iz Senja. Mnogi su se uskoci 1618. godine naselili u Istri u Tinjanu, Žminju, Pićnju, Sv. Petru u Šumi, Pazinu i na Roveriji kraj Vodnjana. Neki su se smjestili na posjedima Zrinskog. U svibnju 1619. u Senj se vratilo 260 uskoka, ali je većina uskoro protjerana. Neki su uskoci prešli u kraljevstvo obiju Sicilija. Mali dio uskoka prešao je u službu Mletačke Republike. U travnju 1620. iz Senja su protjerani posljednji ostaci uskoka. Bio je to završetak stoljetne uskočke borbe na istočnoj jadranskoj obali i Jadranu općenito”. Dakle, prema navodima dr.sc. Mijatovića, da je 20 uskoka moralo otići u unutrašnjost, ostaje dobra mogućnost da su se odselili u Žumberak, pa oni koji se nisu mogli smjestiti u već napučenom Žumberku, produžiše možda u Hrvatsko Gradišće.

U selu iz kojeg potječem (Gornja Vas) postoji i usmena predaja da su na Ravnim Kalima (sjenokoše na visini 850 do 900 m/m) nekoliko godina boravili i obrađivali zemlju ljudi koji su odselili dalje, Gradišće. Čak su ostali i tragovi obrađivanja zemlje, tj. njiva! Međutim, ne samo da je dio u Žumberak doseljenih uskoka odselio u Gradišće, već se dio uskoka preselio iz Žumberka i u Gorjance, tj. na slovensku stranu. O tome piše etnomuzikolog iz Ljubljane Igor Cvetko u Dolenjskom zborniku – GORJANCI, 1997. u članku “O ZVOKU POD OPATOVO GORO”, str.258-267. Igor Cvetko piše kako su područje Gorjanaca pod Opatovom gorom nastanjivali uskoci, a osobito selo Oštrc, gdje žitelji o sebi govore da su “potomci sinjskih i istarskih uskoka”.

Citiram na slovenskom jeziku: “v zadregi omenjajo celo gusarje, ki da so bili davno tega izgnani v Žumberk. Od tam da so se preselili še na to stran Gorjancev in od tam naj bi izviral njihov način govora. Pravijo da so ćočari. Po govoru se ločijo tudi od sosednih vasi…..ki tvorijo sicer zaokroženo območje.” Većina osoba iz sela Oštrc, s kojima je Cvetko etnomuzikolog vodio razgovore nose prezime Sintič, a što poslovenjeno žumberačko prezime Šintić, obišao sam i ja Oštrc i još nekoliko sela u kojima ima Sintiča, (a ima ih u 23 grada i sela od Novog Mjesta do Krškog) te se uvjerio u ispravnost navoda Igora Cvetka.Izgleda da je već i u rano vrijeme nakon doseljavanja uskoka u Žumberak bilo preseljavanja u druge kapetanije.

Daniel Vranešić je napisao članak o seobi Žumberačkih uskoka u Križevačku kapetaniju (1540. – 1542.) Žumberački krijes 2013. god., a spominje prezimena žumberačkih uskoka te mjesta kamo su odselili. Pretragom svih postojećih prezimena u tim mjestima prema popisu stanovništva iz 2001. pronašao sam obitelji s prezimenom odseljenih uskoka iz Žumberka, a to su uglavnom učestalija hrvatska prezimena. O tome ću prirediti poseban prilog.

admin; U Žumberak su preselile obitelji: Bastašić, Batalović, Stipanović, Vuković, Živković,Heraković, Vukasović, Vignjević…U tvrđavi Nehaj postoje grbovi i pismene isprave   o preseljenu u Žumberak,a  izvorene dokumente ima i ovaj portal. B. Poparić, T. Smičiklas, E. Ljubović i dr. pišu da je jedna grupa uskoka došla na Žumberak 1617. god. i to ćemo uskoro objaviti na portalu uskok-sosice.hr."

12. https://uskok-sosice.hr/nekadasnja-opcina-radatovici/ - 21.02.2013.: "Radatovići su dobili svoju općinu 1924. god., a do tada su spadali pod općinu Sošice. Najvatreniji pobornik bijaše Gabre Smiljanić – Zeleni, iz Doljana. Općina je bila smještena u kući Pavla Herakovića i otvorena je 29.06. Načelnici su bili ovim redom: Gabre Smiljanić (1924.-1926.), Janko Predović (1926.-1929.) Godine je 1927. kupljena je stara škola od Marka Gajskog i ista se preuredila za potrebe općine Radatovići."

13. https://uskok-sosice.hr/duhovne-osobe-iz-zupe-mrzlo-polje/ - 02.12.2012.: "Nikola Heraković ima velike zasluge za župu Kašt i tamo je službovao punih dvadest godina. Rođen je u Cerovici ili Novim Selima."

Herak:

1. https://uskok-sosice.hr/muzej-iz-ozlja-izlaze-fotografije-od-zumberka/ - 27.08.2013.: "Zavičajni muzej Ozalj poziva Vas na otvorenje izložbe fotografija  autora Janka Heraka pod imenom Moj Žumberak u petak, 6. rujna 2013. godine od 18,00 sati. Izložba ostaje otvorena do 27. rujna 2013. godine.

Janko Herak rođen je 1937. godine u Brašljevici (Žumberak). Osnovnu školu završio je u susjednom selu Kašt, a uz pomoć rodbine školovanje nastavlja u Zagrebu gdje pohađa Realnu gimnaziju te studira fiziku na Prirodoslovno – matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nakon diplome 1960. godine zaposlen je u Institutu Ruđer Bošković. Magistarski rad izradio je u Ljubljani, a doktorat u SAD-u. Od 1976. do 2005. godine redoviti je profesor biofizike na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Oko šest godina proveo je kao gost-profesor na uglednim znanstvenim institucijama u SAD-u, Kanadi, Njemačkoj i Norveškoj. Fotografijom se bavi od 1965. godine. ozalj.hr"

https://uskok-sosice.hr/zumberacke-fotografije-predstavljene-u-zagrebu/ : 02.02.2013.: "Na zidovima predvorja Farmaceutskog fakulteta, Žumberak je po prvi puta. Livade i trešnje u cvatu, stogovi sijena u drvoredu, sova na dimnjaku, Brašljevica iz Žumberka u raskošnim bojama. Pašče žumberačko od pola kile ganja tridesetak ovaca, od kojih je svaka bar 30 kila. Lajavac mali zna znanje i tjera strogoću. Uspostavlja savršen red i duboko poštovanje koje se čita u pogledu svake ovce. Ljudi moji, to treba vidjeti!

Autor ove izložbe je dr. Janko Herak, rođen u Brašljevici 1937. Izložba se zove MOJ ŽUMBERAK i otvorena je od 01.-08.02. Sve ove fotografije snimljene su gotovo sa rodnog kućnog praga, okoliša ne većeg od jedne ure šetnje. Janko Herak doktorirao je fiziku u SAD u. Radio na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu, 30 godina kao profesor na Farmacetskom fakulteti i 6 godina gost-profesor na nekoliko uglednih znanstvenih institucija u svijetu.

Sada je u mirovini. Njegova ljubav prema slici prirode, sada je našla svoje pravo vrijeme i ushit. Hrvatsko-američko društvo poduprlo je ovu izložbu, a profesor istog fakulteta g. Stjepan Pepeljnjak pobrinou se da izložbu poprati neobičan glazbeni izričaj. Jednako kako autor prirodu voli slikom, izložbu su uveličali oni koji prirodu i zemlju vijekovima istinski ljube i cijene. To je glazbeni trio iz Kanade, Indijanci iz plemena CREE, grada Ati Kokan, majka,kćer i zet. Pored svojih nekolko skladbi, iznenadili su okupljene, pjevajući staru hrvatsku pjesme, negdje iz Like ili Gorskog Kotara: Mala moja poljubit se, daj mi. Bio je to događaj pun sjete i rijedak za Žumberčane u Zagrebu.

Dragica Suljagić"

2. https://uskok-sosice.hr/zumberacki-krijes-svijetli-nad-zumberkom-punih-40-god/ - 19.01.2018.: "Prisjećajući se proteklih vremena neizostavno je spomenuti se uz visoku godišnjicu Krijesa i pokojnog radatovićkog župnika Jure Hrnjaka. Pobožni i marljivi naš Jure bio je kroz duga četiri desetljeća pastir dobri u našoj radatovićkoj fari. Često je za Krijes pisao izvještaje iz župe koja se nalazi na krajnjem zapadu Žumberka ili Uskočkih gora. Bio je naš Jure baš kao i pokojni Ivica Pavković, Živko Kustić i Dane Herak vjerni suradnik omiljenog žumberačkog godišnjaka."

3. https://uskok-sosice.hr/bosanski-ukrajinac-iznio-niz-lazi-o-zumberackim-svecenicima-hrvatima/ - 04.11.2016.: "Ničim izazvan izvjesni Pavle Holovčuk Ukrajinac iz Bosne u knjizi Materijali za istoriju Ukrajinaca u Bosni VII. izvršio je strašni napad na ugled i dostojanstvo pokojnih žumberačkih svećenika Hrvata. Gore spomenuti Ukrajinac iz Bosne u navedenom djelu str. 52 i 53 daje vlastiti komentar na sudski proces vezano za svećenika Mihajla Nikolu Kameneckog. Teško je razumjeti što je motiviralo izvjesnog Holovčuka da se u svojim komentarima okomio na pokojnog svećenika Danu Heraka te Franu i Zlatka Latkovića koji se sami ne mogu braniti od teških optužbi. S obzirom da je djelo tiskano i pušteno u javnost, a poradi zaštite dostojanstva pokojnih svećenika potrebno je dati osvrt na ono što je napisano.

1. U gore citiranom djelu (str. 52) autor donosi svoj komentar i piše: “Dane Herak došao je u Devetinu nakon hapšenja o. Kamenickog. Nije nastojao naučiti ukrajinski jezik, ni minimum kako bi mogao komunicirati sa starijim ljudima koji u to vrijeme nisu dobro znali tadašnji srpsko-hrvatski”. Ovdje treba kazati da izvjesni Holovčuk pokušava naruštiti dostojanstvo pokojnog svećenika Heraka stavljajući na njega optužbu kako nije namjerno nastojao naučiti ukrajinski jezik u župi koja mu je dodijeljena od strane Ordinarija križevačke eparhije. Po samoj logici stvari Ordinarij se trebao pobrinuti za svećenika koji govori ukrajinski jezik kojim govore grkokatolici Galicijani u BiH. Nije dakle bila obveza pokojnog svećenika Heraka naučiti ukrajinski jer nije došao u državu gdje je službeni jezik ukrajinski već je dužnost doseljenika prihvatiti jezik većine u državi u kojoj su doseljeni. Dakako zbog obzira prema vjernicima Ukrajincima nadležni ordinarij uvijek može na takove župe postaviti svećenika koji vlada istim jezikom. Svi koji su za života poznavali o. Danu Heraka vrlo dobro znaju da on nikada prema nikome nije imao nikakve predrasude te nije pravio nacionalne razlike. Stoga je optužba izvjesnog Holovčuka potpuno besmislena i podliježe svakoj osudi. Nažalost u djelu će trajno ostati zapisano upravo ono što je Holovčuk napisao o Heraku. Pitamo se je li jedan požrtvovni i marljivi žumberački svećenik kao što je bio pokojni Dane Herak, zaslužio da o njemu jedan Ukrajinac piše takove neistine?"

janko kaže (06.11.2016.): "Osobno sam poznao Herak i Zlatka Latkovića i bili su izuzetni ljudi, svećenici i lokalpatrioti,a Latković ml. bio je vrsni slikar. Nažalost i danas unutar Križevačke biskupije djeluju svećenici kojima baš i neodgovar ova država…"

marko kaže (13.11.2016.): "Možda neki progledaju i počnu svaćati svoje griješke, a mi moramo biti gazde u našoj kući i biskupija unutar granica RH i bez federacije."

4. https://uskok-sosice.hr/moj-zivotni-put-bez-putokaza/ - 02.07.2015.

"Moj životni put bez putokaza

U veljači ove godina izašla je knjiga pod gore navedenim naslovom,a koju je napisao akademik Milan Herak. Akademik Herak rodio se 1917. godine u selu Brašljevica na jugozapadnoj granici Žumberka. Završio je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu (1937), stekao diplomu iz prirodnih znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (1941) te doktorat filozofije s tezom iz geologije na istom Sveučilištu (1943).

Svoje posljednje djelo, autobiografiju Moj životni put bez putokaza, dovršio je u 96. godini života. U autobiografiji akademik Milan Herak iznosi mnoge važne i zanimljive podatke kojima osvjetljava razvoj geologije i ukupnog prirodoslovlja u Hrvatskoj u posljednjih, više od 70 godina. Autobiografija čini i vrlo važan doprinos za razumijevanje i povijesnu ocjenu razvoja prirodoslovlja u Hrvatskoj. Akademik Herak preminuo je 26.04. 2015. i pokopan je tri dana kasnije na Mirogoju,a pokop je predvodio biskup Kekić.

Uvod iz knjige: Moj životni put bez putokaza

Moje rodno selo Brašljevica nalazi se na jugozapadnoj granici Žumberka na pokrivenom krškom zemljištu s ponikvama,jamama (bezdanima) i lukama (uvalama),ali i s dobro razvijenim i plodnim tlom,s oranicama i vinogradima,uglavnom bez površinskih vodenih tokova. S triju strana,brašljevački prostor graniči sa Slovenijom (Bela Krajina) s kojom je i cestovno dobro povezan. U daljoj se prošlosti ta granica višestruko mijenjala,ali ne toliko na državnoj ili čistoj nacionalnoj osnovi koliko na preprodaji između slovenskih vojvoda na jednoj strani i austrijskih velikaša na drugoj. Tako je Brašljevica prije doseljenja Uskoka neko vrijeme bila u posjedu slovenskog samostana Pleterje. Naprotiv,područje slovenske Bele Krajine bilo je spojeno s hrvatskim (austrougarskim) Žumberkom. Nakon što su Osmanlije osvojile i razorile Žumberak,Uskoci su bili prisiljeni na povratak u Vojnu Krajinu. Godine 1526. Sporazumom između izaslanstva Austrougarskog carstva i uskočkih vojvoda koji su se već nalazili u Vojnoj Krajini,omogućen je prijelaz kršćanskih Uskoka iz Vojne Krajine u Žumberak i dalje u Sloveniju. Svaki novi val doseljenja mijenjao je granice i etnogeografske odnose , više na posjedovnoj nego nacionalnoj osnovi. Kada su do većeg izražaja došle geopolitičke granice između Austrije i Ugarske,austrijska je strana očito bila premoćna pa je slovenski teritorij proširen,a hrvatski smanjen. Kako danas granica prolazi tik uz neke brašljevačke kuće,očito je za taj dio granice bila mjerodavna i uskočka nazočnost. To je imalo za posljedicu da je to hrvatsko područje poprimilo “klinast“ oblik s više prometnih veza s Belom Krajinom dok je prema matici Hrvatskoj postojao samo jedan,uglavnom zapušten,kolni put prema Kaštu kao središtu župe. Taj je put proširen i asfaltiran i tako pretvoren u cestu tek nakon Domovinskog rata i tako osposobljen za nesmetan promet između Brašljevice i ostale Hrvatske.

Zbog takvog položaja sela,Brašljevčani su uglavnom bili upućeni na slovenske zanatske i trgovinske usluge u Radovici i Metlici. Slovenci su pak morali proći kroz Brašljevicu ako su iz jednog sela u drugo željeli doći najkraćim putom. Tako su se sklapala poznanstva i održavale veze,a sve bez teškoća u međusobnom razumijevanju, usprskos različitim jezicima,hrvatskom i slovenskom. Čak su se i pojedine riječi obostrano usvajale. Nisu smetali ni različiti katolički crkveni obredi,zapadni u Sloveniji i istočni u Žumberku. Međutim,ulaskom Slovenije u Europsku Uniju,međusobne su prometne mogućnosti izrazito smanjene,ali su spretni Žumberčani i Belokranjci i u takvim okolnostima našli načina za najnužniju komunikaciju."

5. https://uskok-sosice.hr/izabrani-novi-mjesni-odbori-u-zap-zumberku/ - 26.05.2014.: Izabrani novi Mjesni odbori u zapadnom Žumberku: "Gradsko izborno povjerenstvo Grada Ozlja utvrdilo je i objavljuje REZULTATE IZBORA ZA ČLANICE/ČLANOVE VIJEĆA MJESNOG ODBORA BRAŠLJEVICA. Kandidacijska lista SDP,HNS I HSU osvojila je 100% i MO BRAŠLJEVICA sačinjavaju: 1.ZVONIMIR HERAK, HRVAT, OZALJ, BRAŠLJEVICA 12, [...] 4.MILAN HERAK, HRVAT, OZALJ, BRAŠLJEVICA 11A,"

6. https://uskok-sosice.hr/grkokatolicki-svecenik-i-vrsni-slikar-iz-uskockog-gorja/ - 10.02.2014.: "Latković se 1981. godine vraća u Zagreb, gdje do 1990. godine djeluje kao liturg i propovjednik Konkatedralne župe crkve sv. Ćirila i Metoda. Godine 1984. Latković u svojoj župi obnavlja grkokatoličko pjevanje: osniva Muški pjevački zbor  grkokatoličke župe sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu, pod ravnanjem svoga nećaka Branka Heraka. Za zbor sklada pjesmaricu Božanstvena liturgija."

7. https://uskok-sosice.hr/obiljezavanje-100-godisnjice-smrti-tadije-smiciklasa/ - 10.02.2014.: "Na inicijativu križevačkog biskupa mons. Nikole Kekića osnovan je odbor za obilježavanje 100. godišnjice smrti Tadije Smičiklasa,subota, 7. lipnja 2014. Zagreb (Mirogoj), Reštovo, Sošice.

Predsjednik odbora: 1. Križevački biskup mons. Nikola Kekić / Članovi odbora (abecednim redom) [...] 2. Branko Herak, KPD Tadija Smičiklas, Ćirilometodov kor"

8. https://uskok-sosice.hr/dh/ - 18.12.2013.: Sandro Štefanes: Dan Ćirilo-Metodova kora: "U jesen godine 1984. sastala se skupina župljana i prijatelja grkokatoličke župe sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu i osnovala „Muški zbor grkokatoličke župe sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu“ s ciljem obnove liturgijskog pjevanja. Vježbali su nekoliko mjeseci pod vodstvom Branka Heraka (1950.), uživajući gostoljublje Zlatka Latkovića (1928.-1999.), protojereja stavrofora Križevačke eparhije.

Igor kaže (20.11.2015.): "Nakon poboljevanja g. Sabadoša, na mjestu zborovođe zamijenio ga je velečasni Milko Predović pod čijim je vodstvom grupa entuzijasta, građana i vjernika, pjevačkih amatera zadržala tradiciju nedjeljnih pjevanih liturgija u duhu djelovanja g. Sabadoša. Jedan od glazbeno obrazovanijih entuzijasta bio je i g. Branko Herak, koji 1984. preuzima vođenje kora digavši ga na višu pjevačku razinu privlačenjem novih članova i redovitim probama koje su, gostoljubivošću vlč. Zlatka Latkovića, održavane u njegovoj kući u Bosanskoj ulici."

9. https://uskok-sosice.hr/podrzimo-novog-kastanskog-zupnika/ - 19.10.2013.: "Posebnu brigu oko održavanja kaštanskih svetinja iskazao je pokojni župnik Dane Herak u čijem mandatu su sustavno obnavljani sakralni objekti. Treba svakako naglasiti da je svećenik Dane Herak u teškim vremenima učinio veoma mnogo za očuvanje sakralnih objekata te mu zasluženo pripada posebna zahvala nove generacije žumberačkih svećenika."

10. https://uskok-sosice.hr/seoba-zumberackih-uskoka-u-krizevacku-kapetaniju1540-1542/ - 31.12.2012.: "Iz Žumberka na područje Križevačke kapetanije  doseljenje su uskočke obitelji u ova naselja: [...] – u naselje Veliki Poganec: Bogdanović,Crljenica,Herak,Kekić,Kovačević, Marinković,Peris,Popović,Štibić i Šajatović;" [Videti 101-103. str. na https://snv.hr/wp-content/uploads/2020/12/vuksic.pdf - hijerakul]

11. https://uskok-sosice.hr/povijest-skole-u-kastu/ - 15.12.2012.: Povijest škole u Kaštu: "Prvi učitelj je bio Marko Badovinac i to od 1824.-1832.godine. Drugi učitelj je bio Janko Keserić i treći Petar Magovac. Ova tri učitelja svršila su samo graničarsku trorazrednu školu,ali su imali prirodnu nadarenost . Nakon njih učitelj je bio Marko pl. Hranilović-Cvjetašin i nakon njega Janko Badovinac,Janko Milčić i Janko Ognjanovac.Nakon nih dolazi za učitelja Dane Garapić iz Sošica  i koji je bio jako obljubljen u narodu. Godine 1920. za učitelja dolazi Vlado Višošević i domaći sin Milan Herak.Dionis Žarković je bio punih 12 godina bio učitelj u Kaštu i sa suprugom obučavao djecu do 1940. godine.. Za vrijeme rata škola nije radila,a 1944. god. u školi obučavaju svršeni maturanti(Goleš Niko,Herak Niko)pošto nije bilo učitelja."

https://uskok-sosice.hr/jezicna-biografistika-zumberackih-gastarbajtera-i/ - 10.03.2016.:

"Utvrdila je da je prva skupina od pet stotina uskoka u Žumberak stigla 1530. godine, druga se seoba odvijala 1531. ili 1534. godine, a nešto veće skupine došle su u Žumberak 1538., 1539., 1580. i 1587. godine. Prema povijesnim izvorima prva je skupina stigla iz Bosne s porječja rijeke Une,  koji je nekad bio dio hrvatske države, dok u kasnijim seobama dolaze uskoci s porječja rijeke Cetine, iz kontinentalne Dalmacije, zapadne Hercegovine i dijelom iz Like. Hranilović navodi da se desetak uskočkih obitelji doselilo iz Senja, ali tek nakon sklapanja Madridskog mira između Austrije i Venecije 1617. godine. Muraj (1989: 68) tvrdi da je upravo ta posljednja seoba u narodu ostavila najjači trag pa suvremeno stanovništvo smatra da su žumberački Vlaji potomci senjskih uskoka.Ne postoje točni zapisi o tome kako su uskoci uopće došli u Žumberak. Hranilović (1990: 595) kaže da neki kao razlog navode propagandu Habsburške monarhije kojoj je nakon poraza Turaka kod Beča 1529. godine porastao ugled među kršćanskim stanovništvom Balkana. Prema drugim, pak, izvorima za njihov je dolazak zaslužan žumberački plemić Ivan Kobasić koji je od 1526. godine imao u zakupu žumberačko vlastelinstvo.

No moguće je da su uskoci stigli i na poziv hrvatskih plemića Frankopana koji su u to vrijeme bili vlasnici grada Ozlja jer su trebali što veći broj vojnika u svojim redovima. Kad je riječ o naseljenosti Žumberka i njegovom stanovništvu, Crkvenčić (2002: 292) ističe da je do sredine 16. stoljeća Žumberačku goru naseljavalo isključivo autohtono hrvatsko stanovništvo te da je bila podijeljena u feudalne posjede. No tada se istočni i zapadni dijelovi počinju odvajati i zasebno razvijati. Istočni je dio do ukidanja ropstva 1845. ostao u vlasništvu feudalaca, dok je zapadni dio u razdoblju od 1530. do 1550. godine naselilo novo stanovništvo koje su nazivali imenima (Uskoci i Vlasi). Crkvenčić navodi da je s ove strane trećinu činilo autohtono stanovništvo, odnosno starosjedioci, dok su ostali bili došljaci. I Muraj (1989: 67-68) bilježi da je glavni val naseljavanja zahvatio Žumberak između 1530. i 1534. godine, a manje su skupine doseljavale 1538. i 1539. godine. Godine 1534. ondje je boravilo 350 doseljeničkih obitelji, a 1541. bilo je već 3000 doseljenika. No velik je problem što nema podataka o tome koliko je u to vrijeme u Žumberku bilo starosjedilaca. U većini povijesnih zapisa o Žumberku razdoblje doseljavanja uskoka najdetaljnije je obrađeno. U knjizi o Tadiji Smičiklasu (2015: 8) spominje se da su se početkom 17. stoljeća,  žumberački uskoci pridružili Katoličkoj crkvi, no i dalje zadržavaju svoje crkvene obrede, tradicije i običaje. U drugoj polovici 15. stoljeća Žumberak su opustošili Turci i već na početku 16. stoljeća Žumberak je gotovo ostao bez stanovništva. Zato su Habsburški vladari odlučili naseliti pusta vlastelinstva uključeni među krajišnike. Nakon ponovnog sjedinjenja s građanskom Hrvatskom 1881. godine Žumberak postaje kotarom Zagrebačke županije sa sjedištem u Kostanjevcu koje je i danas sjedište općine Žumberak. Kad je riječ o religiji, Crkvenčić (2002: 292-293) samo ukratko sažima da su Hrvati rimokatolici, dok su potomci doseljenika grkokatolici (unijati), no i oni su također Hrvati. Žumberčani od oba crkvena obreda grčkoga i latinskoga živu medjusobno u slozi i bratstvu. U prošlim i sadašnjim vremenima ima dosta međusobnih brakova između grkokatolika i rimokatoka, te mnogi su jedni drugima kumovi…" - Izvor: Jezična biografistika žumberačkih gastarbajtera. // Hrvatski iseljenički zbornik 2016. stranica 100-115